Vođena ljepotom služenja i uživanja u umjetnosti

Godinu nakon prerane smrti Mire Muhoberac (1959–2021), dramaturginje, teatrologinje, redateljice, sveučilišne profesorice, književne i kazališne kritičarke, autorice knjiga i radijskih emisija, novinarke, znanstvenice, izbornice brojnih kazališnih festivala… u Zagrebu je u spomen na svestranu osobu hrvatske znanosti i kulture od 1. do 4. prosinca održan Festival M&M: Mićini dani u Zagrebu. Festival je prikazao brojne aspekte njezina rada i okupio mnoge njezine prijatelje, suradnike, studente i poštovatelje, kojima je bila poznata i pod nadimkom Mićo, a zasluge prije svega pripadaju njezinoj sestri blizanki Vesni Muhoberac i organizatorima, znanstveno-umjetničko-edukativnom projektu Ragusini i Teatru M&M, koji su taj festival još u srpnju održali u Dubrovniku. Na festivalu je na poseban način bila i sama Mira Muhoberac zahvaljujući emitiranju snimki s njezinim likom i glasom, kao i snimki predstava koje je režirala, kroz svoje tekstove, plakate, fotografije i druge uspomene koje je ostavila iza sebe, kao pravi homo theatralis i homo universalis, odnosno kao čovjek nazbilj kako je sama za sebe znala reći.

Vesna Muhoberac na skupu je iznijela niz zanimljivosti iz života i rada svoje sestre Mire

Festival je otvoren u Matici hrvatskoj, gdje je održan simpozij o Miri Muhoberac. Kako je kazao predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, u radu vodila ju je ljepota služenja i uživanja u umjetnosti. „Svojim životom ispisala je desetak respektabilnih biografija. Bila je neizmjerno načitana i obrazovana žena, utkana u živote mnogih koji su se bavili književnošću i kazalištem. Teatar je za nju bio najintenzivniji prikaz naše egzistencije, najsnažniji pečat naše kulture. Bila je istinski domoljub i afirmator hrvatske umjetnosti u zemlji inozemstvu“, rekao je Gavran.

Vesna Muhoberac o sestri je iznijela niz zanimljivih podataka. Obje sestre odmalena su navikle na aktivan život zahvaljujući roditeljima, ocu Vlahu Muhobercu, novinaru i ravnatelju Centra za socijalni rad u Dubrovniku, a posebno majci Fani Muhoberac, ravnateljici Dubrovačkih ljetnih igara, gdje su Mira i Vesna odrastale i upijale kazalište u svoj njegovoj punini, upoznavale glumce i redatelje s kojima su kao male komentirale i predstave i razvijale poseban senzibilitet prema Marinu Držiću. Prema Vesninim riječima, obje sestre obilježila je zgoda kada im je glumac Izet Hajdarhodžić u izvedbi Držićeve komedije Skup povjerio da mu kao gledateljice u publici pričuvaju munčjelu s tezorom (škrinjicu s blagom). O tome koliko je mukotrpan rad sastaviti bibliografiju Mire Muhoberac govorila je Tanja Kuštović. U bazi Crosbi su 1144 bibliografske jedinice, ali to, kako je kazala, nije ni izdaleka konačan broj. Sanja Nikčević istaknula je da je Mira Muhoberac svoje brojne talente razvijala pozitivno. „Znala je gledati i ružne stvari koje je ne bi uprljale, nego bi ih ona oplemenila. Sve što je dotaknula okrenula je na dobro. Iz svoje čiste duše gledala je čistim pogledom“, kazala je Sanja Nikčević. O leksikografskom radu Mire Muhoberac govorila je Ljubica Josić, koja je istaknula da je u svojim natuknicama pisanima za leksikone uvijek na umu imala šire čitateljstvo. Katja Šimunić izlaganje je posvetila Mirinim tekstovima o plesu, a Ivana Slunjski Mirinim emisijama na Hrvatskom radiju Theatralia.

S izložbe Homo theatralis: Mira Mićo Muhoberac
u Matici hrvatskoj

Margareta Đordić obradila je kazališne kritike Mire Muhoberac u Vijencu u 2019. i istaknula da je još od Šenoina doba bila najplodnija Vijenčeva autorica. Uz ostalo, u svojim je člancima isticala važnost izvorne hrvatske drame u odnosu na adaptacije romana koje su preplavile hrvatska kazališta, čime je dala svoju viziju kako bi se trebalo razvijati suvremeno hrvatsko kazalište. Petra Glavor govorila je o kazališno-dramaturško-glumačkom projektu Lukrecija koji je od 2005. do 2008. napravila sa studentima Filozofskog, Pravnog i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i osvojila brojne nagrade (inače, ona osobno ili njezini studenti osvojili su čak 52 rektorove nagrade). Tina Marušić govorila je o Mirinoj knjizi Gospoda Glembajevi u Agramu i oko njega, a Mario Šimudvarac o izbornim kolegijima Mire Muhoberac na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon simpozija u prizemlju Matičine zgrade otvorena je izložba Homo theatralis: Mira Mićo Muhoberac na kojoj su bili izloženi kazališni plakati, kazališne knjižice i drugi kazališni artefakti, a dostupna je bila i snimka predstave Ive Vojnovića Gospogja sa suncokretom koju je režirala. Zatim su na istom mjestu o Miri razgovarali prijatelji iz svijeta kazališta, uz slušanje dijelova emisije Signatura Trećega programa Hrvatskog radija i snimku kazališnih predstava Cabaret Držić i/ili Držićev Ajme i Držićeve Tirene.

Domaćin drugog dana festivala bio je Studio Exit, gdje je predstavljen audiovizualni projekt Zvučne didaskalije te izvedena dva sola iz predstave U prostoru bez.

Dan poslije festival se preselio u Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića, gdje je održana slušaonica emisije Theatralia uz snimku kazališne predstave Cabaret Grižula, a zatim su predstavljene knjige koje je za izdavačku kuću Privlačica u ediciji o hrvatskim velikanima objavila Mira Muhoberac (o Marinu Držiću, Ivanu Gunduliću, Antunu Branku Šimiću, Ranku Marinkoviću i Miroslavu Krleži), uz snimku predstave Gospoda Glembajevi. Mićini dani u Zagrebu zaključeni su kazališnim performansom u kavani Palainovka, gdje su tekstove Mire Muhoberac, uz glazbenu pratnju Lee Barbe, čitali glumci i teatrolozi Acija Alfirević, Dario Budimir, Ivan Čuić, Dragan Despot, Goran Grgić, Matko Jukić, Jadranka Krajina, Tanja Kuštović, Boris Svrtan, Anja Šovagović Despot i Duško Valentić. Organizatori se nadaju da će Mićini dani u Zagrebu postati tradicionalna manifestacija.